Portal de Periódicos da CAPES

Does social workers’ personal experience with violence in the family relate to their professional responses, and how?

2010; Taylor & Francis; Volume: 14; Issue: 4 Linguagem: Esloveno

10.1080/13691457.2010.487411

1468-2664

Ninoslava Pećnik, Olga Bezensek-Lalic,

Social Work Education and Practice

Abstract The study examines if and how social workers’ personal experience with violence in the family relates to their professional responses to children's exposure to domestic violence and physical abuse. Four case vignettes depicting situations of physical child abuse and of children witnessing abuse of their mothers were responded to by 106 Slovene social workers. Their ratings of perceived risk to the child, responsibility for endangerment of the child and support for a range of interventions were correlated with their self-reported frequencies of receiving corporal punishment, witnessing father's violence against mother and experiencing violence from a husband/intimate partner in their private lives. While corporal punishment in social workers’ childhoodswas linked to favouring children's protection, social workers’ histories of intimate partner violence were associated with perceiving lower risks to children exposed to domestic violence and physical child abuse. Social workers who had personally experienced violence from their parents and intimate partners were most reluctant to suggest shelter for battered women and children, parent counselling, or notification to the police. The results highlight the importance of addressing the influence of personal experiences of violence on professional judgements, through supervision and other programmes supporting quality in social work with children exposed to violence in their families. Ovim se istraživanjem ispituje postoji li i kakva je povezanost izmedu iskustva socijalnih radnica s nasiljem u vlastitoj obitelji i njihovih stručnih reakcija na izloženost djeteta nasilju u obitelji. Na četiri vinjete koje su prikazivale slučajeve tjelesnog zlostavljanja djeteta i izloženosti djeteta nasilju oca nad majkom odgovorilo je 106 slovenskih socijalnih radnica i radnika. Njihove procjene percipiranog rizika za dijete, odgovornosti za ugrožavanje djeteta i podrška različitim intervencijama korelirane su s njihovim iskazima o učestalosti kojom su doživljavali tjelesno kažnjavanje, svjedočili nasilju oca nad majkom i doživljavali nasilje od svojih supruga ili partnera u privatnom životu. Dok je učestalije tjelesno kažnjavanje u djetinjstvu socijalnih radnica bilo povezano s njihovom većom spremnošću da zaštite dijete, veća izloženost nasilju od strane supruga ili partnera bila je povezana s nižim procjenama rizika za dijete izloženo nasilju u obitelji i tjelesnom zlostavljanju. Socijalne radnice koje su doživjele nasilje od strane svojih roditelja i supruga ili partnera bile su najsuzdržanije u predlaganju skloništa za pretučene žene i njihovu djecu, savjetovanja za roditelje i obavještavanja policije. Ovi rezultati ukazuju na važnost oslovljavanja pitanja utjecaja privatnih iskustava s nasiljem na stručne prosudbe, kroz superviziju i druge programe podrške kvaliteti socijalnog rada s djecom izloženom nasilju u svojim obiteljima. Preiskava ugotavlja naravo povezanosti med izkušnjami socialnih delavk z nasiljem v lastni družini in njihovimi strokovnimi reakcijami na izpostavljenosti otrok nasilju v družini. Na štiri vinjete, ki so prikazovale primere telesnega zlorabljanja otrok in izpostavljenosti otrok nasilju očeta nad materjo, je odgovorilo 106 slovenskih socialnih delavk in delavcev. Njihove presoje o zaznanem tveganju za otroka, odgovornosti za ogrožanje otrok in podpori različnim intervencijam so v korelaciji z njihovimi pričanji o pogostnosti izkušenj telesnega kaznovanja, nasilja očeta nad materjo in doživljanja nasilja s strani svojih soprogov ali partnerjev v privatnem življenju. Medtem ko je pogostejše telesno kaznovanje v otroštvu socialnih delavk bilo povezano z njihovo večjo pripravljenostjo zaščite otroka, je večja izpostavljenost nasilju s strani soproga ali partnerja bila povezana z nižjo presojo o ogroženosti otroka, izpostavljenega nasilju v družini ali telesnemu zlorabljanju. Socialne delavke, ki so doživljale nasilje s strani svojih staršev in soprogov ali partnerjev so bile najbolj zadržane pri predlaganju zavetišča za pretepene ženske in njihove otroke, svetovanju staršem in obveščanju policije. Takšni rezultati kažejo na izjemen pomen pri postavljanju vprašanj o vplivu osebnih izkušenj z nasiljem na strokovno presojo in skozi supervizijo ter druge programe podpore kvaliteti socialnega dela z otroki, izpostavljenimi nasilju v družini. Keywords: Personal History of ViolenceProfessional JudgementsChild ProtectionSocial WorkSloveniaKljučne riječi: Privatno Iskustvo s Nasiljem u ObiteljiStručne ProsudbeZaštita DjeceSocijalni RadSlovenijaKljučne besede: Osebna Izkušnja z Nasiljem v DružiniStrokovna PresojaZaščita OtrokSocialno DeloSlovenija