Čistilište u Bibliji
2024; Catholic Faculty of Theology Đakovo; Volume: 32; Issue: 2 Linguagem: Croata
10.31823/d.32.2.9
ISSN1849-014X
Autores Tópico(s)Religious, Philosophical, and Educational Studies
Resumo»Jahve kažnjava i prašta, dovodi u podzemlje (šeol) i odande izvodi« (Tob 13, 2). Starozavjetna i novozavjetna teologija šeola (dalj. šeᵓôl) prati logični slijed ljudskoga življenja i umiranja. Čovjek ulazi u šeᵓôl onako kako je sebe izgradio za života, što znači da se u šeᵓôlu ne mijenja temeljna ljudska opredijeljenost i narav. U šeᵓôlu se ne može dogoditi prevrat da se pravednik prometne u bezbožnika, a bezakonik da postane pravednik. Ipak, ključna karakteristika šeᵓôla nije nepromjenjivost zauzetoga položaja, nego nemogućnost iskazivanja pohvale Bogu. Ta pak vlastitost karakterizira pravednikov život koji svojom pravednošću veliča Boga. Stoga pravedniku po svojoj naravi to mjesto ne pripada jer onaj koji je za života hvalio i blagoslivljao Jahvu ne može ga prestati veličati ni u šeᵓôlu. Bezbožniku međutim, koji za života ne veliča Jahvu, odgovara poslijesmrtni šeᵓôlski ambijent, u kojemu se ne zaziva Božje ime. Tako dolazimo do zaključka da šeᵓôl pripada isključivo grješnicima, odnosno onima koji ne slave Jahvu. Time je teologija šeᵓôla dosegnula svoj vrhunac u nauci da šeᵓôl nije vječno prebivalište pravednika. Pravednik, doduše, silazi do šeᵓôla, ali mu tamo ne trune duša niti postaje dio bezličnoga šeᵓôlskoga sadržaja. Budući da ne može ostati u šeᵓôlu, opravdana duša, pošto se oslobodi svojih navika koje su je za života navodile na grijeh i pošto se ustali u svetosti, uzdiže se u visine, a sam Bog jest taj koji ju izbavlja i koji ju nagrađuje sretnom vječnošću. Za dominantnu biblijsku teologiju nije upitno da će pravednici gledati lice Božje, nego ono što privilegira jedne naspram drugih jest vrijeme boravka u mjestu mrtvih, tj. šeᵓôlu. Razrađena kršćanska teologija to vrijeme boravka duša u mjestu mrtvih naziva čistilište.
Referência(s)